Potraga za dušom

Zovem se Potraga za dušom .
Na sebi imam samo ono što mi je podario Bog,
talent za sviranje gajdi i snalažljivost.
Lutalica sam već dug niz godina.
Ništa iz svog rodnog kraja ne ponesoh,
iza mene u njemu osta samo dobar glas.
Sada sam u tvom gradu.
Rekoše mi mjestani tvoji Pjesnik se zoveš i pjesme pišeš.
Kada im rekoh svoje ime, poslaše me kod tebe.
Zamoliše me da ti uputim koju lijepu riječ,
da ti vratim osmijeh na lice , što ti ga odnese zla ljuba.
Umjesto toga, ponešto cu ti reci o sudbi svojoj a i tvojoj.
Prešao sam kilometre i kilometre u potrazi za osobom,
koja nosi ime moje, nosi iste grijehe, slutnje i zelje.
Sjedim sada ovdje na kamenu oronulom i pričam tebi Pjesniče ispovjest života svoga.
Mi djelimo sudbu sličnu. Ja sviram,. što ti napišeš.
Ja komponujem životnu melodiju,
ti je zapisuješ, a glas, to ima jedan slavuj,
kojeg u životu tek treba da sretnemo.
Mi Pjesniče kompnujemo ljepšu stranu života.
Bol pretvaramo u ljepotu, koja će vjekovima
ispred nas da liječi ranjene duše,
koje ce kroz nju shavati nisu sami u svojoj nesreći.
Pjesniče moj sa takvom spoznajom o zivotu,
lakše cemo u nova jutra,
jer to što imamo mi, i naš još ne pronadjeni slavuj,
je dar da liječimo, liječimo nerazumnosti nedotaknute,
preko kojih svako prelazi,
to je sitna ljudska patnja.
Naš lijek, naša pjesma dopire do
tataninih dijelova ljudske duše.
Ostaje zapamćena i dugo poslije nas i kad sve prodje
Jer sve ce proći, svi ce po nečemu zapamćeni ostati.
Nečije oči i pramenovi kose krasiće stvorenja mala.
Rijeke ce krasiti mostovi nečiji,
gradove rukotvorine umova velikih.
Nečije umijeće ce se poznavati u raskošnim slikama.
Moje i tvoje će u stihu, melodiji i glasu.
Nasa duša pecat ce ostaviti tu.
Potraga za dušom , za badava se ne zovem,
ali ne trazim svoju dušu, vec duše slične mojim ,
da ih pretočim u melodiju,
koja ce se naširoko čuti, u gradovima mnogim.
Na mjestima u kojim ljudi slabo sta znaju o dušama,
da ih nauči sta to znaci čovjekom se zvati i čovjek biti.
Kroz tu spoznaju, prosvjetliću im put, a time i sebi samom.
Pjesniče moj , posto su nam zanati srodni, reci cu ti nešto.
Tugu za zlom ljubom, pretoči u stih i pošalji u narod.
Pošalji da shvate tebe i tvoj izgubljeni osmijeh,
da shvate kroz tebe i sebe , a tako ceš i ti shvatiti sebe.
Skinuces tugu sa srca i ponovo ceš slati stihove narodu,
jer svaki tvoj stih biće im fenjer na mračnom putu a i tebi će.



Tajana Cvijetić