Vraćam jutra važnosti
tihim koracima
što se svađaju u meni
kao skromni epiteti šumskih ljepota,
u mislima mojih sitnim
o veličinama života.
Riječ i plač
kotači svemira,
i nemira,
pokloniše me životom u pokretanju,
i žrtvom u traženju načina
da se duša pita
što čovjek od sebe sakri čuda razotkrita;
i još da ljubav tumači ljudima
da zaista daljine
među njihovim srcima nema.
Marina Pivčević
0 komentari :
Objavi komentar