Haos u glavi

Sretnem Sretne Misli. Skinem šešir i duboko im se naklonim. Često ostanu uz mene cijeli dan ili više njih uzastopno. Razgovaramo kao gospoda, psujemo kao kočijaši, smijemo se kao ludaci. Uglavnom mi ne smetaju. Nikad ih ne tjeram, ali znaju kada treba same da odu.

Na njihovo mjesto dođe gospođa Melanholija. Čudna je. Tužna, a ipak nekako mirna, blažena, morbidno sretna. Ona nikada ne dolazi u tišini. Uvijek je prati nekakav zvuk piana ili stringa, spor, težak, usporen, a opet nekako – sretan.

Sretne Misli i gospođa Melanholija se lijepo slažu. Slažu se i sa gospodinom Juče, samo … ponekad dozvole i đavolu da me posjeti. Đavolu koji sebe naziva Gospodin Sutra. Njega baš i ne volim. Uvijek povede sa sobom svoju prokletu partnericu: Gospođu Brigu. Demoni!

Prokletnici Sutra i Briga ne ostaju dugo i ne dolaze previše često – valjda znaju da nisu dobrodošli. Ali ponekad ostave iza sebe takav zadah truleži, da me danima Sretne Misli i gospođa Melanholija zbog toga ne posjećuju. U tim danima sam u društvu Gospođe Nade. Šeta pokraj mene, pravi mi društvo...