Stvari se
ne dešavaju
svakog trenutka.
Samo rijetkim
se nešto dešava.
Rijetko.
Pred izlogom
sakrivena od kiše
gospođa Braun
nestrpljivo se osvrće
lijevo i desno
i nervozno gleda
na sat
kao da nekoga čeka.
U blizini
otvaraju se vrata
nekog kafića
i do mene dopire
neka poznata muzika.
Jedno pokislo dijete
pocijepane desne cipele
prolazi pored mene
sa osmijehom se
gledajući u izlozima.
Za mene, sve to
nema nekog značaja
i to je strašno.
Prolazim gradom
okružen samoćom
i čekam
da mi se dese
stvari
koje pokreću događaje.
Esmin Suljević
