Moj život je rijeka

Sreća je nemati ,
na priprost način velim,
čovjek želi i uz glazbu svoje želje pleše,
ljudi žele pa dobiju
potom opet žele
da se toga riješe.

Ljudi uvijek nešto žele.
I ne umiju da se vesele.
Stalno cvile, mole, hoće,
u samoći ište društvo,
u društvu samoće.
Ljudi zapravo ne znaju što će.

Srećilo me malo životinjsko carstvo.
I rane zore pod planinom,
bosonoge čari.
Sutoni u žitu, opijenost maštom.
Zato me ne plaši što mi lice stari.

Još volim i ljubim svaki put ko prvi,
rezerviran oblak moju ludost čeka,
kolijevka je moja svjetlucavi svemir,
budite mi more
- moj život je rijeka.

Pivcevic Marina