Uvijek se kaže unutrašnja, a ne spoljašnja ljepota .
Ništa nije tako daleko od istine.
Da je tako, zašto bi se cvjeće toliko trudilo da privuče pažnju pčela?
Zašto bi se kapljice vode pretvorile u dugu kada se susretnu sa Suncem?
Zato što priroda žudi za ljepotom. I zadovoljna je tek onda kada nju može proslavljati.
Spoljašnja ljepota vidljiv je dio unutrašnje ljepote. Pojavljuje se kroz svjetlost koja svakom isijava iz očiju. Nije važno da li je ta osoba loše obučena, ili nije u skladu sa opšteprihvaćenom idejom elegancije ili se uopšte ne brine kako da zadivi one oko sebe. Oči su ogledalo duše i odražavaju sve ono što je naizgled skriveno.
Ali osim što mogu da blistaju, oči posjeduju i drugi kvalitet: funkcionišu kao ogledalo.
I odražavaju onoga ko im se divi. Tako, dakle, ako je duša onoga ko posmatra mračna, on će uvijek viđati sopstvenu ružnoću, jer, kao i svako ogledalo, i oči nam samo uzvraćaju odraz našeg lica .
Paulo Coelho
(Odlomak iz knjige "Rukopis otkriven u Akri")
0 komentari :
Objavi komentar