Refleksija

Ako ti treba ogledalo, tu sam. Ne zamjeraš ti meni, već svom odrazu u meni. Ne spočitavaš mi, ne sklanjaš se i ne mrziš me.
Ti si u meni ono što te smeta.
Jer ja sam želja, refleksija, gledati u mene gledati je u sebe.
Zato ljudi bježe od pogleda, zato se u oči ne gledaju, zato u istom životu živimo, isto gubavimo, isto ljubimo, isto se kao ne prepoznajemo.
Prepoznajemo se mi itekako. Samo se pravimo blesavi. I od blesavoće ne sklapamo oči kad nadođu noći na naplatu, kad u strepnji proklinjemo sebe u neznanju jesmo li se u ičijim pomislima osigurali za novi dan.
Srce što ne pukne od tuge kad shvatimo da nismo.
Tako se odjednom osokolimo, osudimo sebe na vječitu samoću, jer mi kao tako želimo, i mi kao tako trebamo i moramo, jer kao nikog na svijetu za nas nema, nikog da se u njemu ogledamo.

Kao ohrđali svjetionici vrućim bijelim rukama prihvaćamo kobnu izvitoperenu glavu koja ledi naše duše od kristala, i prepuštamo se slučaju i životu jer nakon toliko šavova na svijesti i najmanja sreća bila bi sramota.

...

Pivcevic Marina