U zavisnosti od toga kako ko gleda na stvari, život može biti tragičan, zabavan ili divan.
Vrijeme može da se pokaže i da je kraće ako ga razbijemo na sate. Od dvadeset i četiri sata u jednom danu, najmanje jedna trećina provede se u spavanju. Drugih tri do šest sati posvećeni su jelu. Dva sata odlaze na dotjerivanje, kupanje i oblačenje. Zatim nam se čini da gubimo jedan sat otprilike (a možda i više) na stizanje s jednog mesta na drugo; tu je zatim i vrijeme koje provodimo na telefonu (dva sata), donošenju odluka, davanju uputstava onima koji nam pomažu (jedan sat); a negdje usput izgubimo ili protraćimo neočekivano još jedan sat. Ovo nam ostavlja tri sata za rad, pisanje, vođenje ljubavi, vježbanje, smijanje, za bavljenje porodicom, za same sebe, za razmatranje nove misli (da li smo nahranili kuce ili zalili cvijeće?), za bavljenje dnevnim događajima.
E sad, hoćemo li da provedemo ta dragocjena tri sata dnevno u brizi ili strahu od najgoreg? Hajde da se pozabavimo sa ta tri sata i da napravimo jedan mali plan s njima. Tri sata puta 365 dana u godini iznosi 1095 časova. Sad, koliko nam je godina preostalo još da proživimo? Možda četrdeset! I tako, pomnožimo to sa četrdeset i dobićemo 43.800, pa to onda podijelimo sa dvadeset i četiri časa u jednom danu, pa ćemo dobiti 1.825, što zatim podijelimo sa 365 dana u godini i dobijemo pet.
To znači pet godina. Pet budnih; pet svijesnih; pet kratkih godina od četrdeset u kojima smo zajedno. Oh, draga moja, ja želim da provedem s tobom čitavu vječnost, a ne samo pet godina!
Erica Jong
0 komentari :
Objavi komentar