Prilikom izrade slike ''Tajna večera'' Leonardo se suočio sa teškim
problemom : trebalo je da naslika dobro - u liku Isusa - i zlo - u liku
Jude. Riješio je da prekine sa radom dok ne nađe savršene modele.Jednog dana, na službi, dok je slušao crkveni hor, jedan mladić mu se učinio kao stvoren za lik Hrista. Pozvao ga je u svoj atelje i izradio mnoštvo skica i studija njegovog lica.
Prošle su još tri godine ''Tajna večera'' bila je gotovo završena , ali Leonardo De Vinci još nije pronašao nekoga ko bi odgovarao Judinom liku. Kardinal zadužen za tu crkvu počeo je da ga pristiska, zahtjevajući da što prije završi fresku.
Pošto je danima bezuspješno tragao, slikar je napokon slučajno nabasao na nekog prerano prerano sastarjelog mladića koji je, sav u ritama, pijan ležao u jarku. Jedva je umolio svoje pomoćnike da ga prenesu u crkvu jer više nije bilo vremena za skiciranje.
Skitnicu nekako odvukoše do crkve u besvjestnom stanju. Pomoćnici su ga pridržavali dok je Leonardo preslikavao crte bezbožnosti, grijeha, sebičnosti, koje su se jasno i upečatljivo održavale na njegovom licu.
Kad je sve bilo gotovo, skitnica, koji se u međuvremenu donekle rastrijeznio, otvori oči, spazi pred sobom sliku, i s prizvukom čuđenja i tuge u glasu, reče :
- Pa ovu sam sliku već vidio!
- Kada?- upita Leonardo takođe začuđen.
-Prije tri godine. Sjećam se vrlo dobro jer sam ubrzo posle toga izgubio sve što sam imao. Život mi je u to vrijeme još bio prepun snova. Pjevao sam u crkvenom horu i jedan me umjetnik pozvao da mu poziram za lik Hrista'....
Znači dobro i zlo imaju isto lice; samo je pitanje u kom će se trenutku ispriječiti na našem životnom putu...
Paulo Coelho
0 komentari :
Objavi komentar