Hrast i Trska razgovarali su o mudrosti.
“Besmisleno je što si tako slaba i tanka.
Pogledaj mene: krase me mudrost i snaga”, reče ponosno stoljetni hrast.
“Moja mudrost me je dovela do toga da shvatim da je sve u snazi. Ona mi pomaže da se svemu oduprem.”
Čuvši to, vjetar odluči ispitati istinitost tih riječi.
Započe puhati svom snagom prema hrastu i trsci.
Hrast se odupirao svim silama, ali ni vjetar nije popuštao.
Napokon hrast više nije mogao izdržati nalete vjetra i njegovo se stablo uz veliki prasak slomi.
Ali kada je vjetar pokušao zahvatiti trsku i polomiti je, ona se je uvijek iznova savijala i izmicala i svi udari vjetra, ma koliko snažni bili, bili su uzaludni.
Tu vjetar odustade i zaključi: “Doista nije sva mudrost samo u snazi. Trska mi se svojom elastičnošću i savitljivošću mudrije odupirala nego hrast koji se je pouzdavao samo u svoju snagu!”
