Sanjala sam te noćas, ptico moja zlatokrila.
Iz daljine gazio si korakom nečujnim, sigurno i strasno kao da te prati horda jednoroga.
Jesi dijete, čuperak ti se povio preko naočala, pod rukom knjiga-dvije, a lišće po putu pozdravljaš i vidim, život ti se smije.
Tako slutim da poznaješ zviježđa no što god ja znam, razuvjeriš me - imaš volje.
Mislim i kako život osvajam okom a što god da znam - ti poznaješ bolje.
I ne znam što me se više po život tiče, to što si isuviše stvaran.
Ili što tek zamišljaj ti si.
I jesam sretna, zlatna moja ptico pa i kad me stvarnost iz tih snova prene,
vidim ptico, sjajiš čistoćom
i shvaćaš život dublje i od mene.
Zato se ja mnogo ne tužim.
Sjednem, čekam da ti ruke pružim.
I po prvi puta vidim da se vrti
vječnost oko nas,
ne život oko smrti.
Iz daljine gazio si korakom nečujnim, sigurno i strasno kao da te prati horda jednoroga.
Jesi dijete, čuperak ti se povio preko naočala, pod rukom knjiga-dvije, a lišće po putu pozdravljaš i vidim, život ti se smije.
Tako slutim da poznaješ zviježđa no što god ja znam, razuvjeriš me - imaš volje.
Mislim i kako život osvajam okom a što god da znam - ti poznaješ bolje.
I ne znam što me se više po život tiče, to što si isuviše stvaran.
Ili što tek zamišljaj ti si.
I jesam sretna, zlatna moja ptico pa i kad me stvarnost iz tih snova prene,
vidim ptico, sjajiš čistoćom
i shvaćaš život dublje i od mene.
Zato se ja mnogo ne tužim.
Sjednem, čekam da ti ruke pružim.
I po prvi puta vidim da se vrti
vječnost oko nas,
ne život oko smrti.
Pivcevic Marina
0 komentari :
Objavi komentar