Oči, životne i plave

 

Tišine rađaju ideale,

pa ako se ikad pronađem u izgubljenim zjenama ovog ludog svijeta,

daj da se barem izgubim u plavetnilu tvoga postojanja,

neka me okrznu tvoje ruke,

neka me trnci prolaze;
neka se ježim kao svemir u začeću. 

 Jer neki,

i da se pronađu u pregači svijeta,

u muzici maestralnog senzibiliteta,
da se pronađu kao što zrno pijeska svoj smisao pronađe na plažama tropa,
da svoj život opjevaju nad livadom kao poeta u vlati trave,
neki bi se tjeskobno odricali smisla,
tražeć neke oči buduće, životne i plave.

 

Pivčević Marina