Svrha čitanja

Ja bih htio i sebi da objasnim kakva je krajnja svrha čitanja.
Imam jedno lično iskustvo, jedan ličan utisak da svako čitanje ne može da dobije komplimente izuzetnog duhovnog i emotivnog doživljaja,  da mnogo ljudi čitaju, da neki ljudi mnogo čitaju, a da mi u njihovoj ličnosti ne otkrivamo rezultate čitanja.
To je jedna dilema: da li ljudi čitaju zato da im prođe vrijeme, zato da se zabavljaju, zato da pročitaju priču o tuđem životu, da steknu izvjesnu kulturu, da se na izvjestan način emancipiraju, ili bi, a ja to mislim, krajnja svrha čitanja bila aktiviranje čitaoca u tom smislu da on i kad ne čita bude dobar promatrač i da umije da se zabavlja.
Ja ne priznajem one čitaoce, bez obzira koliko i sta čitaju, koji kada se odvoje od knjige više ne žive u zanimljivom svijetu, u neobičnom svijetu, lijepom svijetu.
Dakle, ja ne priznajem one čitaoce koji ni poslije čitanja ne umiju da promatraju i ne umiju da žive.
Za mene je krajnja svrha čitanja sposobnost čovjeka da radosnije, sa više čula, više očiju, aktivnije živi i promatra.

Duško Radović  ~ Na ostrvu pisaćeg stola ~