Zemlji Majci

Ne volim prirodu što od nje živim,
što je dišem i što šapće meni,
dok υ toj igri rastemo
ko stotinu čuda,
moje stablo i ja,
sjetni, zaneseni..

Ne volim prirodu što od nje život grabim,
ja za nju molim i njoj se vjerim,
svi smo istim koncem zašiveni;
slobodno dišem jer prirodu živim
i priroda živi u meni..

Lako je tako dok postoji sila
što sve ti pruži,
prazninu puni dobrotom,
i sporedno čovječe što sebično živiš
kad na kraju platiš životom.

Pivčević Marina