Život je ipak računica...

Kako te kad si mali ništa ne boli i ne steže
i pažnju ne obraćaš na vrijeme što svira
kao orkestar vječni tvoj posljednji ples.
Ubrzava, vije
i curi, i kipi,
kao iz nervoznog čovjeka bijes.
Život je jedan nervozan starac
i baš se silno trudim da ga smirim,
ponekad ipak strpljenjem otanjim
pa kroz prste gledam svijet,
i žmirim,
shvaćam sve te radnje i zbrajam
jer život je ipak računica.
Godina i godina,
pa još jedna godina.
Mnogo ima suza
u dolini sunca.

Pivčević Marina