Čekam te

I dok bez snage tjela, samo glavom misliti mogu...
usne tebi pružit bi htjela, da osjetim bol...
tu tako divnu slatku bol, što na svaki pogled moj,
upućen tebi, budi se njemo u meni.
I u ovoj tami tihoj, dok čekam na poljupce te,
osjećam kako se budim, lagano put spravljajući svoju tebi!
Čekam te!...
Drhtim!
Od pogleda na usne tvoje, tijelom prolete mi munja,
tako nesvjesno, tako brzo da pratiti put njen nemogah ja...
í kako sve to opisai sada, tu munju, tu bol i nježnost
kad rječju nema...
Kako potpunu sliku da stvorim
kad boju toga opisat neznah.
O radosti o srećo tako velika da si...
i riječi na svijetu za tebe ne ima.
Samo bol sladak okus usana na usnama što nosim.
Vreli trag na tjelu gdje počivahu ruke tvoje...
to opis je sav.
I dok sjećah se sad tih radosti što pružaš mi ti,
osmijeh sa usana mi se ote,
i sklopih oči, lik tvoj da dozovem sad,
mada sama ipak da budem sa tobom,
Jer misli i sjećanja sva,
tako su bistra tako vrela,
kao u naručju tvom dok nalazim se ja!

Narcis Bartolović