Prije 50 godina
dok još nije bilo ni struje
u jednom selu…
Ljudi su živjeli siromašno,
pred svijećama, finjer i sl.
Živjeli su od rada svojih ruku
i bili jako sretni.
Okupljali su se u jednoj staroj kući…
Dočekivali zoru, opijali se i družili
uz priče pored starog kamina.
Kažu da su u toj kući sve cure
iz sela izgubile nevinost
(imali prvi put seks).
Pored kuće je bio stari bunar.
Prije mnogo godina
je u toj kući živjela starija žena,
nije imala ni djece ni muža.
Priče o njoj su prestale
uz nove generacije.
Sve do sad…
Ta starija žena
nije bila vještica.
Ona je bila sakupljač duša.
Njoj se ne zna pravo porijeklo,
Tko je? Što je? I otkud je?
Isto se tako ne zna kad je
umrla, gdje i kako je nestala,
jer jednostavno je nestala
i prestala bit zanimljiva.
Sve do sad.
Jedne noći,
u toj kući, cura koja je slavila svoj 18. rođendan…
okupila je na proslavu 25 svojih
prijatelja.
Slavlje je počelo u sumrak i
trajalo sve do zore,
tu noć je bio pun mjesec
ali nekako krvav.
(koliko se seljani sjećaju)
Negdje oko pola 3, iza ponoći…
izašao vani Petar, da se
ispiša, pišao je u bunar, a
bunar nije imao zaštitu,
tko ne bi znao gdje je
upao bi u njega.
I tako opušten i pijan, mokri
u bunar dubine, 12 metara.
Kad je završio protreso ga, i da se okrene
i učini korak, buumm
stane mački na rep, kako je mačka vrisnula,
tako je i on skočio bježati
ali je greškom, skočio u bunar
i od srčanog umro…
A mačka je skočila na „voćku”
kažu da je bila kajsija i dok nije
umrla od starosti
nije silazila sa te voćke.
(kažu tako)
Ostatak pijanog društva
nije ni skužio da ovaj fali…
mislili su da je otišao rigat ili
doma, ili spava negdje u grmlju.
Oni su nastavili feštati…
odjednom vjetar,
gasi svijeće, finjer,
u sobama je mrak…
Netko drhti, netko se smije.
Poslije minut tišine… netko
kao da bljuje, opet drugi bljuje,
pa treći, četvrti,
nešto pade na pod….
a nitko ništa ne vidi….
Opet nešto pade na pod, a iza
kao da netko bljuje.
Nitko se ne miče niti išta govori.
Tako dva sata… zavladala je tišina.
Poslije dva sata:
je počelo izlaziti sunce,
i već pri prvim zrakama se dalo vidjeti,
Selma, imala je i što vidjeti,
osim nje, svi su bili mrtvi,
bez glava, utrobe su ispale, organi,
krv svuda, bez i jednog otiska,
da je netko to učinio.
Ona je završila u ludnici,
na psihijatriji.
…………….
…………….
…………….
I poslije 9 mjeseci
rodila sina…kojeg ni ne zna
da je rodila.
Dijete je odraslo, za ovaj događaj ništa nije čulo,
bar tako seljani misle i pričaju,
dijete je normalno, živo je
i ima 27 godina.
dok još nije bilo ni struje
u jednom selu…
Ljudi su živjeli siromašno,
pred svijećama, finjer i sl.
Živjeli su od rada svojih ruku
i bili jako sretni.
Okupljali su se u jednoj staroj kući…
Dočekivali zoru, opijali se i družili
uz priče pored starog kamina.
Kažu da su u toj kući sve cure
iz sela izgubile nevinost
(imali prvi put seks).
Pored kuće je bio stari bunar.
Prije mnogo godina
je u toj kući živjela starija žena,
nije imala ni djece ni muža.
Priče o njoj su prestale
uz nove generacije.
Sve do sad…
Ta starija žena
nije bila vještica.
Ona je bila sakupljač duša.
Njoj se ne zna pravo porijeklo,
Tko je? Što je? I otkud je?
Isto se tako ne zna kad je
umrla, gdje i kako je nestala,
jer jednostavno je nestala
i prestala bit zanimljiva.
Sve do sad.
Jedne noći,
u toj kući, cura koja je slavila svoj 18. rođendan…
okupila je na proslavu 25 svojih
prijatelja.
Slavlje je počelo u sumrak i
trajalo sve do zore,
tu noć je bio pun mjesec
ali nekako krvav.
(koliko se seljani sjećaju)
Negdje oko pola 3, iza ponoći…
izašao vani Petar, da se
ispiša, pišao je u bunar, a
bunar nije imao zaštitu,
tko ne bi znao gdje je
upao bi u njega.
I tako opušten i pijan, mokri
u bunar dubine, 12 metara.
Kad je završio protreso ga, i da se okrene
i učini korak, buumm
stane mački na rep, kako je mačka vrisnula,
tako je i on skočio bježati
ali je greškom, skočio u bunar
i od srčanog umro…
A mačka je skočila na „voćku”
kažu da je bila kajsija i dok nije
umrla od starosti
nije silazila sa te voćke.
(kažu tako)
Ostatak pijanog društva
nije ni skužio da ovaj fali…
mislili su da je otišao rigat ili
doma, ili spava negdje u grmlju.
Oni su nastavili feštati…
odjednom vjetar,
gasi svijeće, finjer,
u sobama je mrak…
Netko drhti, netko se smije.
Poslije minut tišine… netko
kao da bljuje, opet drugi bljuje,
pa treći, četvrti,
nešto pade na pod….
a nitko ništa ne vidi….
Opet nešto pade na pod, a iza
kao da netko bljuje.
Nitko se ne miče niti išta govori.
Tako dva sata… zavladala je tišina.
Poslije dva sata:
je počelo izlaziti sunce,
i već pri prvim zrakama se dalo vidjeti,
Selma, imala je i što vidjeti,
osim nje, svi su bili mrtvi,
bez glava, utrobe su ispale, organi,
krv svuda, bez i jednog otiska,
da je netko to učinio.
Ona je završila u ludnici,
na psihijatriji.
…………….
…………….
…………….
I poslije 9 mjeseci
rodila sina…kojeg ni ne zna
da je rodila.
Dijete je odraslo, za ovaj događaj ništa nije čulo,
bar tako seljani misle i pričaju,
dijete je normalno, živo je
i ima 27 godina.
Ilija Mikić
