Svako od nas ima želju za uspjehom. To je nešto normalno,
nešto što nas čini posebnim kao ljudsko biće. Još kao djeca maštamo, i imamo
svoje snove. Neka djeca te snove i ostvare, a neka ne. Pitamo se zašto? Koji je
razlog da ti naši snovi ostanu nedosanjani.
Razlog je jednostavan. To su naši strahovi. Naš život će se širiti ili skupljati u direktnoj
vezi sa našom voljom da krenemo pravo prema stvarima kojih se plašimo. Kada se
pobrinemo za naše strahove uspjećemo u svemu što želimo. Ako pobjegnete od
njih,udaljavate se od veličanstvenosti. Frenk Herbert je jednom napisao „Ne
smijem da se plašim.Strah je ubica uma.Strah je mala smrt koja donosi potpuni
nestanak. Suočiću se sa svojim strahom. Dopustiću da pređe preko mene i kroz
mene. A kada prođe, okrenuću svoje unutrašnje oko da vidim njegovu stazu. Tamo
gdje je strah otišao neće biti ničega.Samo ću ostati ja.“
Strah je u stvari, samo jedna obmana. Kada se odvažite i
suočite sa strahom bez bježanja, dobijate neku vrstu neočekivane nagrade za
vašu odvažnost, jer na drugoj strani svakih vrata straha nalaze se predivni pokloni, uključujući i lični
razvoj, samopouzdanje i mudrost.
A šta je važnije od toga. Zato nemojte bježati. Rješavajte
svoje probleme polako i sa odvažnošću. Strah je jedna obična izmišljotina koja
se uvukla u vaš um, i ne da vam da uspijete. Naš um je toliko snažan i jak da i
najveći strah može pobijediti. Bitna je snaga koju svi imamo i naša volja.
Spor i istrajan uvjek pobjeđuje u trci. Posmatrajte
pojavljivanje uspjeha,koji ste toliko zaslužili, kad vam je najviše potreban.
Imajte vjeru u sebe. I volite sebe.
AIDA OHRANOVIĆ
