Tinu UjevićuČekaj me zvijezdo moja,
na rubu sunca gdje se sutra kroji,
izdaju me otkucaji i popuštam,
hlapim kao bistra kap na vlati,
bistra, puna života,
na rođenju jutra
meni valja poći.
Hlapim,
i svijeta divota ostaje
iza nas,
sve se ostvarilo,
svijet se osokolio.
Mi ćemo živjeti kao sjene,
kao omara ljetne žege,
mi ćemo trajati kao vrijeme,
dok je ljudi,
dok je otkucaja.
Mi ćemo biti bilo svijeta,
dok god ima suza.
Dok god život cvijeta.
Pivčević Marina
