još uvijek se držim za tvoje lice kao za skute jedinog dana još uvijek se tražim sa tvoje strane nedostaješ i ruci, i oku, i srcu dodirneš mi dušu, dotakneš je kao lahor krošnju kao tvoj dah što grije ko pečat udolicu na mom vratu tamo gdje si usne zalijepio djemom poljupca nedostaješ: duboko, široko, golemo, beznandno i besmisleno i kroz travu, i kroz vodu, i kroz dan, i kroz noć, i kroz da i kroz ne: nedostaješ u damarima srca mog tvog bila otkucaje slutim pretvorio si me svu u sljepu potrebu za tobom željna, ostaću te željna na ovoj poledici od života na ovoj listi neispunjenog bićeš broj jedan a u srcu tvom se razbaškarile druge utvare, i druge sablasti i zovu te pjesmama sirena i ne vrijedi mi ništa što ti konope bacam do srca mog, ništa ne vrijedi kad drugi ima korak duži od tvog i kad se pomješa noć i dan ne vrijedi: tvoj osmjeh što se ljuljuška kao kriška mjeseca u obručju mojih očajnih nadanja ........ ali jedino što vrijedi je što te volim dužina puta širina i cjeli prostor i cjelo vrijeme i svo prije i svo sutra u koje ću gnjezditi moja cviljenja ostavljena da umrem: bez tebe, sa tobom.
Oksana Peci
