Pretraživanje...
srijeda, 10. prosinca 2014.

Pismo daljine


Jednom si mi poslao baš tekst sa ove stranice, poslao si mi baš kad je trebalo, kada smo prolazili prvu oluju, poslao si mi “Potpunu ljubav”. Posle toga svaki put, kad nam život priredi prepreke, mu se vratim, vratim se rečima da je ceo svet gladan ljubavi I da treba da se neguje ono što imamo pored sebe, jer je to najvrednije. Vratim se svim pismima koja si mi posvetio.

Ne brini se, nikada ja ne zaboravim šta smo mi doživeli. Kako smo se zavoleli. Kako smo morali odmah I biti razdvojeni. Kako su kilometri između nas. Kako ništa od toga nije bilo važno jer smo uvek na kraju dana želeli I birali jedno drugo.

Ne zaboravim, a kada ne vidim setiš se ti, a kada ti ne vidiš setim se ja, a ima I kad se setimo oboje.

Kada osetim milion i jedan razlog zašto te volim, kada zaboravim taj milion i jedan razlog nego te volim jednostavno zbog toga što jesi. Kada osetim da vreme I prostor sa tobom ne postoje. Kada po stoti put čuješ da sam te volela kroz sve živote, u prošlosti, sadašnjosti I da ću te voleti u budućnosti. Da je vreme za ljubav samo iluzija. Da je ceo svet naš. Da zaista jesi moj odraz u ogledalu, da si moja podrška, moja inspiracija, moj dom I moje sve.

Naša muzika, naše noći I dočeci novih jutara, naša leta I naše zime, naše kolibice, naša detinjstva, sve naše nade I sva naša obećanja…Sve se to nekada čini tako dalekim.

Opet već dugo prolazimo kroz oluju, ali nikad se ne puštamo, čak I kad se ne vidimo u toj tami. Ne puštamo se nikada zato što zaista ono što imamo je prava I potpuna ljubav.

Trudimo se, dajemo sve od sebe, ali daljina uvek uzme svoj danak. Ali ne odustajmo zarad svega što je prošlo I što će biti I svega što jeste. Zato što je sve Maktub.

“Sećaš li se Barbara, padala je kiša neprestana
nad Brestom toga dana, a ti si išla nasmejana
pokisla, ozarena, očarana, pod krupnim kapima kiše
seti se Barbara, sretoh te u ulici Sijama
smejala si se, i ja sam se smejao
sećaš li se Barbara
Nisam te poznavao, nisi ni ti mene
sećaš li se, sećaš li se toga dana
i ne zaboravi ga.”

[Po želji autora tekst je ostao nepotpisan]
 
Back to top!