Pokušajmo biti niska bisera
na vratu bajkovita prosinca,
budimo čarolija ljubavi, mira i dobrote,
čarolija što u prikrivenom ističe ljepote.
I u svakom biseru nek zrcali se ljubavi glas,
nek titraj s visina u blagosti spoji nebo i nas.
Jutrom zahvalimo se danu što korača u neispisane priče,
uveče snovima što na čudesnu bajku sliče.
Zahvalimo se suncu što toplinu iz rukava nam daje,
zahvalimo se zvijezdama i mjesecu što na nebu sjaje.
Zahvalimo se pticama na cvrkutu tajanstva,
zahvalimo se moru što ispuni vodom prostranstva.
Zahvalimo se livadama što leptirima su stan,
zahvalimo se brezama što uljepšavaju dan.
A onda zastanimo, pa u srcima pokrenimo dobrote lanac,
neka uz nas nitko ne osjeća se napušten ,nitko kao stranac,
budimo veliki u maleckim,svakodnevim stvarima,
budimo ljubazni ,blagi, topli prema drugima,
prigrlimo pokunjeno biće što u sebi tiho jeca,
budimo nečija prikrivena prosinačka sreća,
razgalimo plamsaj dobrote u grudima i
srcem ga prenesimo svijetu i ljudima.
Pokušajmo...
Julijana Plenca
