Dotakni. Da, baš tu. Je l' ga osjećaš? Mali, crveni, isforsirani mišić kucka ispod tvoje kože. I nije u snazi obavljati sve sam. Ignoriraš li njega, ignoriraš i sebe. A uvijek je bolje osjećati više, nego ne osjećati ništa. Svugdje i uvijek, čak i u onim trenucima kada boli, kada se čeka, i kada nije lako. E tek ti tada srce kucka najjače. Jer tek tada osjeća da raste. Zato zastani, unesi sebe u sebe, položi se na vlastite grudi. I osjeti. Tvoje će te JA znati odvesti tamo gdje pripadaš.
Ingrid Divković