Ako život može prolaziti neizmjernom brzinom može li onda u jednom trenu zastati? Šta ako nam život u jednom trenu prosto stane i učini da pomislimo da on i dalje prolazi, a zapravo jedino što je nastavilo svojim tokom jesmo mi?
Nekud .. nekako .. dezorijentisano u vremenu čovjek nastavi prolaziti.
Ili šta ako svaki put kada pod utjecajem oluje budemo primorani sjevnuti poput munje time ubrzamo vrijeme, a sebe zakopamo u jednu tačku pa onda čitav život kaskamo za nečim što smo jednom na tren (pro)živjeli ?
Ili šta ako svaki put kada pod utjecajem oluje budemo primorani sjevnuti poput munje time ubrzamo vrijeme, a sebe zakopamo u jednu tačku pa onda čitav život kaskamo za nečim što smo jednom na tren (pro)živjeli ?
Možda bi nam život bio puno jednostavniji da vrijeme ne postoji, sem onog što nam govori koliko još do Odlaska ima.
Ne znam..
Emina Basara
