Pretraživanje...
nedjelja, 1. svibnja 2016.

Polje umirućih suncokreta



Helianthus annuus
biljka je dubokog korijenja
sa velikom snagom upijanja hranjivih materija
kao i onih otpadnih
pa tako čisti zemlju od otrova
Takav bi i čovjek trebao biti,
Biljka je to
koja ne okreće se prema Suncu kako mnogo ljudi misli- svaki dan i po cijeli dan,
već samo pri rodjenju, pri prvom pogledu na Sunce-
zaljubi se u prvu svjetlost i tako okrenuta ostaje do kraja svog života
pa zato često u poljima suncokreta, svi su suncokreti
zajednički okrenuti na jednu stranu,
zaljubljeni u vlastitu prošlost
A takav je i čovjek ponekad
Helianthus anuus, biljka je,
koja ne živi dugo
Potroši svoju dobru dušu-čistačicu vrlo brzo
iscrpi sve svoje resurse ulja i ljekovitih sastojaka vrlo brzo
Ta krasna biljka, vidjeh nedavno
umire iznimno ružno:
uvuče latice u ogromnu glavu, kao da sama sebe želi pojesti
ne bi li prikratila mučninu
pretvori se u braon trsku i izgleda kao hrđava željezna dugačka šipka
Vidio sam nekidan, polje umirućih,
septembarskih suncokreta
Osjećao sam se odvratno i tuga mi je povila glavu
nalik njima samima
i nikad se neću potpuno osloboditi jeze
od pomisli koja mi se tada javila-
da ću umrijeti kao suncokret

U dodatku:
"Suncokret", pogrešno je ime
jer ne okreće se on prema Suncu
već prema smrti
Takav je i čovjek, nije li, uvijek?
Smrtokret.

Kenan Kraković
 
Back to top!