Još se ponekad onako pronađemo
ispraćajući zlatan život na obzoru,
u sjećanjima nekih minulih vremena.
Stareći mladost, svatko svoju,
gorku mladost,
ponosno zaboravismo ljude bez imena;
bez imena, naravi proste,
u našim se dušama takvi ne goste.
I hladni, i gladni,
u sebi kroz bespuća,
mi sklupčasmo se ipak školjkasto u srcu
čekajući neka biserna svanuća.
Marina Pivcevic
0 komentari :
Objavi komentar