Da ukomponiramo odmah na početku komparacijske vještine..
Čime se to ti baviš?
Tko ti piše pravila,i zašto baš stojiš s uvjerenjem da je potrebno tako postupati?
Da nadređenima postavim pitanje: dokle seže moć robovanja,a?
Dokle se može kad se može? Ne znam jeli razumljivo,ali je opće prihvaćeno da sam potvrdila pravilo mase: nigdje te nema ako se dovoljno ne vidiš!
Da vam na jedan dan skinemo odjela,i obučemo u svakodnevnice malih smrtnika?? Taj ishod garantirano želim vidjeti..
Da pitam domaćine mog srca:
jeli vam užitak u sili,ili sila u užitku???
Zar da vidim samo u sebi ono što je normalno da pokazujete bez da tražim….?
Jeli iskreno potrebno da mi se dokazivate kao povijesni anarhisti??
Shvatim ja i tišinu,a ne filozofiju…
Za ove nebitne,da vas pitam nešto:
Otkud vas? Što sad mucate? Dajte te svoje bajke na stol,da pregledam pa da svojom surovom napišem zaključak…Ne lajem ja na papir,papir laje na mene…
Odakle vam pravo odvojiti ijedan trenutak mog vremena uplićući sebe?
Ajmo,jazavci na jednu stranu,miševi na drugu!!!
Pitanje tebi: moram li tebi postavljati pitanja????
Čitajte pomno,pa da raspodjelimo mišljenja…
Da se sratujemo riječima,pa čistinu stavimo na Sunce..
Eto,ukomponirala sam!!!!!
Monika Pavlović
