Umjetnički projekat Kendi Čang, gdje velike crne table postavljene na zgrade pozivaju prolaznike da završe rečenicu: "Prije nego što umrem želim da..." postao je fenomen koji se brzo širi svijetom.
Odgovori, neki duboki, neki profani, napisani su na tačkastoj liniji kredom koja leži u podnožju zida.
"Prije nego što umrem želim da - moj otac bude ponosan na mene, želim da nađem jin za moj jang, želim da budem srećan, da vidim Italiju", neke su od napisanih poruka.
Kendi Čang je prvi zid "stvorila" u napuštenoj kući u Nju Orleansu 2011. i od tada je više od 400 zidova iskrslo širom SAD, a 60 u drugim zemljama uključujući Kazahstan, Meksiko, Irak, Haiti, Južnu Koreju i Južnu Afriku.
"Iznenađena sam koliko su ljudi brzo spustili gard i napisali iskrene i ponekad bolne stvari na ovim zidovima", rekla je AP-u Čang i dodala da je prvi zid bio inspirisan gubitkom voljene osobe.
"Uvjerio me je da nisam sama dok sam pokušavala da razumijem svoj život", navela je ona.
"Prije nego što umrem želim da... jedem više svega, da mi se žena vrati, da usporim na trenutak a možda čak i stanem"...
Natpisi su iskrena mješavina čežnje, nervoze, radosti, bola, zahvalnosti, nesigurosti i čuda.
"Djeluju kao kolektivna terapija na javnom prostoru", rekla je Čang, koja ima master iz urbanog planiranja i vjeruje da javni prostori imaju potencijal da ujedine ljude i komuniciraju.
Ona sama je na zidovima napisala da želi da uživa u više mjesta sa ljudima koje voli i da oživi grad duhova.
"Ima nečeg magičnog u ovome", kaže 22-ogodišnja Sara Mekalister koja je ispisala šta želi da uradi (putuje više, uljepša nekome dan) na zidu bivše fabrike u Sirkuzi, Njujork.
Vlasnik zgrade Rik Destito otvorio je "Prije nego što umrem" zid nakon što je za ideju saznao preko Fejsbuka.
"To je tako jednostavna ideja ali mi je bliska jer postoji toliko stvari koje želim da uradim prije nego što umrem", rekao je Destito, koji je nekadašnju fabriku guma pretvorio u umjetnički atelje gdje ljudi svih uzrasta i interesovanja dolaze da napišu šta žele, neki oklijevajući a neki puni nade.
"Prije nego što umrem želim da vidim lijek za autizam, uzgajim brkove, skinem se sa droge..."
Nikis Tarner, 16, želi da igra profesionalni fudbal. Drugi pak žele da otkriju vanzemaljski život, kažu ocu da su gej, nađu lijek za rak, postanu poznati...
Čang kaže da je univerzalna tema koja se provlači lično blagostanje i da su među češći odgovorima "da se suočim sa tim ko sam, da ne žalim ni za čim, da oprostim i da mi bude oprošteno, da se izliječim".
Početkom mjeseca u SAD se pojavila knjiga "Before I Die" gdje su zabilježeni neki od odgovora pošto se oni često brišu kako bi se napravilo mjesta za nove.
"Neki zidovi odražavaju trenutnu politiku regiona. Za većinu, zidovi su pokazatelj koliko su naše nade univerzalne", rekla je Čang.
"Želimo da volimo i budemo voljeni", rekla je ona. "Želimo da vidimo svijet. Želimo da pomognemo drugima. Želimo da razumijemo ko smo."
0 komentari :
Objavi komentar