Nomadski put

U njenoj suzi se ogledaju kraljevi i pajaci. U njenoj kosi spavaju nemirni vjetrovi svijeta. Njeno lice ljubi čađava ptica koja nikada nije letjela. Ruke njene su umorne od pružanja i nadanja, a tako su male... Noge od nomadskog hodanja polako klecaju i traže smiraj. Zna ona da nema boljeg sutra ni sitog dana ni opranog vidika. Samo
njena duša se smije i pjeva i
opet iznova kreće na nomadski put.