Čudno je to kad nijem čovjek progovori. Dok je šutio, svi su oko njega mislili kako nije samo nijem, nego je i mutav. A kako starijim ljudima ne priliči mutavost, mutavi su mladi i djeca, debili i degenerici uvijek su mladi, tako se za starijega koji ne progovara misli da je lud. Onaj za kojega drugi misle da je lud, i sam se počinje ponašati kao ludak, ili ono što čini zbilja jest ludo. Nema onoga za kojega okolina misli da je ludak, a da makar malo to i ne posatne, ili da i sam o sebi ne počni misliti na isti način.
Ništa ja od tebe, druže, neću, niti bi išta uzimao od onoga koji pušta ljude da mu satima sjede pred vratima, pa još laže po svojim ženskima da nije unutra. Od takvih Stojan Budisavljević ništa ne uzima, niti im šta daje! A ovog malog sam ti doveo – pa zgrabi Lazara za ovratnik i podiže ga sa stolice – da činiš sa njim šta ti je volja. Ćaća mu je prvoborac kao i ja, ali je dvaput robijao na Golom otoku, prvi puta pet, drugi put sedam godina. Narodni je neprijatelj, kako biste vi to fino rekli, volio je Staljina, život bi za njega dao, i znaš što ću ti reći: voli ga i danas, a ja ga u tome podržavam! Gadna je vlast koja ljude utjeruje u ljubav, a još je gora ona koja ih iz nje istjeruje. Govorim ti to da znamo na čemu smo. Ovaj mali je njegov sin, u vojnu ga školu uzeti neće, neće ga ni u popove, jer mu je ćaća tim istim popovima po Lici i Dalmaciji brade smudio, pa ako ga ti ne uzmeš u milicionere, ostaje mu samo da postane razbojnik ili narodni neprijatelj, ko i otac mu. Pa ti sad, druže, vidi gdje si i kako si.
Miljenko Jergović
0 komentari :
Objavi komentar