Postoji tisuću svjetova.
Ali uz ovaj koji imam ja, postoji jedan koji ima mene.
U njemu je nesputanost imperativ, stabla su božanstva koja nas hrabre i grle umjesto da se mi klanjamo njima a pahuljaste duše moji su najbolji prijatelji.
Ondje mi ne silazi osmijeh sa lica, valjam se po podu umazana od zemlje, svatko je svakom prijatelj i nitko nikom ne kvari veselje.
Ovdje gasnem u odrasloći,
u svijetu što me uvjerava da ja trebam njega.
Ondje sam dijete i živim u sreći,
u svijetu čuda jer takav me svijet treba.
Zato kad vam kažu 'u svom si svijetu', ne uzimajte im za zlo.
Ja prosto ne mogu od tuge za one koji su osuđeni na ovaj zemljovidni čemer.
...
Pivcevic Marina
0 komentari :
Objavi komentar