Kako ne, gospodo.
Baš me za riječi hvatajte.
Baš me za riječi ne trebate hvatati.
Baš za riječi ne.
Ja sam kod takvih u izgnanstvu, moje suptilne užegle membrane diktiraju odbijenicu društvenom talogu, nije to do moje volje, gospodine.
Baba me balavog nosa slala po koze. Vraćah se bez njih toliko puta, baba, jasno, mrka i ljuta jer koze su blago a ja sam otpisanik. E kad je blago, kad je blago onda se nudi milo za drago!
Vraćah se bez koza, reče, ali gospodine, ne znate stvar.
Trećeg dana same se vratiše, koze, gospodine, u tom je stvar.
Ja ostah pod trešnjom, ruke ispod glave,
iz čitanke nebeske slova zaljubih,
srce mi cvalo,
preživah vlat trave.
Poslah ja koze pred pojatu babi
a u meni kozja narav ojača
pa vezah za trešnju ljudskost da slabi.
Zato, gospodine, moja je narav životinjskog kova i tek je ishitren čovjek lova,
čovjek nečistog obraza, lica, kažimo radije i nije čovjek, tek božja crtarija, čovjeka skica.
...
Pivcevic Marina
0 komentari :
Objavi komentar