Znaš one leptire zlaćanih krila?

Eto gdje te vode izobilja. 

U dolinu oslabjelih čula.
I da zlatom oprsteniš svakog, 

u kraljevstvu tuđem vazda bivaš nula.

Znaš one leptire zlaćanih krila?
Struje mi njihovi dodiri po životu
ko trava rajska,
ko svila.
Nego, da pričam još malo o listićima.
Jako volim pričati o listićima.
I razmišljati,
i u nestajanju postajati,
olistati pa pasti.
Zatim u novom proljeću rasti.
I proći sva godišnja doba.
Jer jao si ga meni u čovječarenju,
jao si ga svakom
tko zamre prije groba.

Pivcevic Marina