Hodam

Hodam. 

Jer mi je važno da idem i kad u stajanju stojim. 

Molim studen da me poštedi. 

I sunce da me ponekad pogleda. 

Čisto da me uvjeri da sam tu. 

A ti jablani, nebeski stražari, 

naporede koračaju uz mene, ne gube me. 

Jer taj put proći treba. 

I studen promrzlih želja 

stisnutih u komadić srca gdje se sunce ugasilo nije. 

Tu cestu kišnu što ti vodu do grla dovali. 

Tu istu cestu na kojoj bez vode žeđaš 

ponizan onom momentu sunca što se taji u dubinama, 

u tišini.
Eto.
Svakom se jedinstvo obećava.
A meni se čini, čovjek mora da se dijeli.
...

Pivcevic Marina