Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
- “Tata, smijem li te nešto pitati?” - reče sin.
- “Da, naravno, reci, što je?” – odgovori tata.
- “Tata, koliko zarađuješ na sat?“
- “To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?” - kaže otac gnjevno.
- “Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?”
- “Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.”
- “Oh” - reče dječak zamišljeno i nastavi:
- “Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?”
Otac je bio bijesan: “Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!”
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja.
“Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?” - mislio je otac.
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: “Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara… Stvarno ne pita često novac…”
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
- “Jesi zaspao, sine?” – upitao je.
- “Ne, tata, budan sam” - odgovori dječak.
- “Razmišljao sam… Možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.”
Dječak se uspravio, smiješeći se. “Oh, hvala ti, tata!” - poviknuo je.
Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
- “Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?” - planu otac.
- “Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.” - odgovori dječak.
“Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom.”
