Smeđe niti,
mostovi crno-bijelog
svega što
želim gledat.
Smješkanje,
pod svjetovima
staklene vode,
što se prospe
mislima mojim,
u nedohvat noći.
Neprepoznatljive,
ostaše boje,
i nebitne,
al' ostaje spomen.
Hiljade dozivanja,
u zaborav
pada vremenu.
Presretnu se koraci,
možda samo
u željama mojim,
pa bojim
maštanjem stvarnost.
Pišem kasno
jer upitno je jutro,
kad sam sad
spreman mijenjat
sve ove riječi
za pogled
tvoj još jedan.
Amar Topčić
