Ne znaš da sam danas
plakala,
nisi čuo,
danas su drugi
vidjeli moj osmjeh,
samo ti nisi,
ne znaš,
da mi je
trebala utjeha,
a eto,
danas sam ja
druge tješila,
trebao mi je oslonac
a bila sam
rame za plakanje,
danas sam se
osjećala nemoćno,
a baš sam se
činila snažnom,
bila sam najtiša
u svojoj tišini,
oslanjala sam se
na svoju bol,
snagu sam
tražila u pjesmi ptica,
sve si čuo,
ali moj glas nisi,
a tako mi je
trebalo…
Mirjana Drašković
