
da koračam po kiši,
ledenom vjetru i mrazu.
Pustio si me samu, a
ja sam to shvatila kao kaznu.
Pustio si me kažeš u slobodu,
da budem kao ptice nebeske,
da nikad ne osjetim okove
tvojih želja, a nisi me pitao
kakve su želje moje.
Nisi ni slutio, sve moje je
odavno tvoje.
I kad krenem kroz tu slobodu
neka me želja za tobom ne mine,
jer od svega se najviše bojim
u nama nastale tišine.
Ljubica Mila