Stopa po stopa
na ivici odanosti,
pospan,
koraci teži.
Il' pasti?
Il' leći?
Spavat tišinom,
letit' u istinu
pa kako bude.
Ruže truhle,
podu suđene.
Živjelo trnje
i crvene boje,
poznate.
Nek se pronađe
što moje nije.
Ostaće olovka
u ruci,
ruža trnovita,
korak na ivici,
i ti...
Uvijek.
Amar Topčić
