- Ima takvih ljudi, u kojima nikne nesalomljiv čovjek i oni ga prepoznaju.
- Kakav je to čovjek, djede?
- To je onaj istinski čovjek, onaj što leži sakriven u nama, što se samo jednom javi iz tog mulja u ljudima što su ga vjekovi i vjekovi neštedimice nanosili. Ne prepoznamo li ga, vratiće se i nikad više neće doći.
- A zašto je tako da se ne vraća?
- On samo jednom krene. Ako nemamo hrabrosti i snage da ga porodimo, gotovo je, on umrije u nama, i više nismo ličnost već mezar u kojem nam trune lešina duše.
- A hoće li ovdje, djede, danas, u ovim vojnicima okolo nići takav čovjek?
- Ne znam. Možda je već nicao, a oni ga nisu prepoznali ili nisu imali dovoljno hrabrosti da ga oslobode. Teško je to. Treba za takvo što puno hrabrosti u čovjeku.
Izet Perviz (Roman "Mreža")
