Lica spavajućih ne lažu, tek na njima vidimo pravu bijedu njihovih sopstvenika. Na javi naša su lica zategnuta bilo kakvim svjesnim htjenjem, oživljena bilo kakvim ciljem, namjerom, nastojanjem, pa makar nastojanjem da sakriju svoj pravi izgled, svoj istinski izraz; maskirana kakvim više ili manje namjernim izražajem. Tek u snu, kad je iskopčana poluga volje, kad je naše tijelo bez obrane, prepušteno na milost i nemilost okrutnosti tuđeg oka i tuđe radoznalosti, obezoružano kao bogalj koji je pred spavanje isključio protezu, kad se s naših lica sapere njihov zaštitni izraz; kako li tek tada bijedna izgleda ljudska mašina!
Vladan Desnica (Proljeće Ivana Galeba)
