Ljudi su tako mali i bespomoćni.
Pade mi na pamet jedan majstor u lutkarskom pozorištu. Bio je vrlo star. Sve te njegove predivne lutke bile su vezane koncima i on je svojim vještim pokretima tako dobro upravljao njima. Radila je samo ruka i konci, a lutke su išle lijevo, desno, ravno, penjale se i padale...
Sad mislim da smo mi, ljudi, baš kao te lutke, a stari iskusni lutkar – naša sudbina.
