Strah

Strah me života moga,
Te ledene rijeke.
Puteva mračnih
I barikada na njima.

Što ne propuštaju
Sunčeve zrake da ogriju
Ozeblo tijelo.
Pa da krv, iz utrobe prsne.

Nek oboji snijeg u crveno.
I led sa lica da otopim dahom,
Da osjetim
Život u tijelu.

Fadil Duran