Postoji negdje, jedna žena; na postelji mekoj bolesna leži, ali s osmijehom se budi, diše i korača, jer nikakvi problemi od njene vjere nisu teži. Njena snaga neiscrpna poput izvora hladnog širi se u rijeke, Dunave velike i Amazone duboke. Teku u daljine i ljudi im se dive.
Postoji negdje, jedna žena, poslije svakog pada jača se diže, sreću ne čeka – sama je stvara, pobjede nad životnim nedaćama svakodnevno niže. Noć ne pada – padaju samo neprijatelji žustri, Sunce ne zalazi i stalno istom jačinom sija, ljudi su posvuda i putevi nisu pusti. Ništa u životu što te pogodi nije toliko jako koliko ženina snaga u trenucima kada se od nje očekuje malaksalost. Pa tako ...
Postoji negdje, jedna žena, sa hrabrošću lava, srcem pravog insana i s osmijehom iskrenim sada mirno spava. Iz svake bitke kao heroj će izaći, jer drugi izbor uopšte ne postoji. Iz hiljadu razloga za tugu, jedan više za sreću će naći.
Postoji negdje, jedna žena, postojala je jučer, postojat će i sutra jer duge noći i postoje da bi svanula bolja jutra.
Emina Basara
Emina Basara
