iz svojih ponora kapljom znoja na moju usnu razdrljene bjele mi grudi ko oblaci sunce: tebe sanjaju tvoje ruke putuju mojim željama kao tajnim prolazima na sastanke sa vječnošću utapam se u buduće nedoumice ljuljuškam na moru od tvojih strasti omamljena kao zrela trešnja suncem u krilo ti svako jutro padnem držim se za tebe livadama uzalud-travama zaraslim : tvojom rukom pokošenim tvoje bore su moje linije života dajem ti sebe ko dlan ispružen za susret a ti ti jašes mojim danima i mojim noćima mojom ljubavlju: ti dišeš ti živiš klizneš ko zraka ko jezičak sunca niz goli taban na bedru otpočineš tvoje pobjede su moji porazi stojiš kao kakva omaglina između mene i svijeta a slučaj si mi tek dal usud dal tren dal’ zauvjek evo ti buketi mojih pjesama neka noćas prespavaju u tvom snu o nama.... dok se moja ljubav kao grozd ne pretvori u vino dok mjesec u sunce ne zarumeni.... jer, ti i ja smo potrebni meni.
Oksana Peci
0 komentari :
Objavi komentar