I tako naiđe... S vremena na vrijeme i ne pita dali može već onako ko u inat onako tipično balkanski grubo i osoro... Takav ti je taj moj "prijatelj" A da ga nemam falio bi mi iskreno I tako prijatelj moj dirne mi "žicu" zagrebe uspomene pa onako lopovski a kako samo zna... gleda iz ćoška i smeje se ... A ja,ja opet po starom po ko zna koji put... Zalijevam uspomene malo sjetom.malo tugom malo i inatom,ovim balkanskim i nedam da me slomi. Pomogne nekad i drug Toma onako na svoj način... Tješi me Dankom, tješi me vinom, tješi me suzom bolnom i ponekom samo meni znanom pričom. Eh...druže Toma da te nema?!.
Irfan Kurtović
0 komentari :
Objavi komentar