O čovjeku, o želji

 

Kad bi ljudi bili onakvi kakvima se prikazuju
stabla bi rasla naglavačke,
zbunjena,
što je nebo,
gdje je zemlja.

Kad bi ljudi tražili ono što silno žele pronaći,
kad bi se hvatali za djela
i kidali za riječi,
kad ne bi odlučivali za druge
i da za njih ne odlučuje treći.

Kad bi bili dovoljno veliki
da budemo maleni,
bili bi najlijepši cvijet u svemiru,
raskošni, skromni i šareni.

Eto, kad bi barem znali,
ma samo kad bi htjeli
da nam srce zacijeli,
kad bi mu dopustili da ono samo želi!

Kako bi se jednog dana život veselio,
da je svatko činio
kako je govorio,
da je svatko bio ono što je htio.
Da je svatko htio ono što je bio.

Marina Pivcevic