Romantika

Trudim se…Iz petnih žila..Napisati dobar ljubavni tekst koji bi mogla objaviti,a da ne sadrži oveću količinu romantičnih ulomaka,jer kad takvo nešto čujem,okrećem se oko sebe,utapam na stolici kojoj sjedim i razmišljam kako pobjeći iz tog legla ljubavne idile.
Nije da je ne volim,njezinu euforiju i čari koje donosi,samo nisam pobornik rečenica koje me tjeraju da se rastopim,,otopim,,ili pređem u neko drugo agregatno stanje!
Zar trebam govoriti?
Nisam li u svakom trenutku spremna i pripravna da to i pokažem?
Ne trebam trenutak da bih u njemu pronašla svoju ulogu,jer svakim trenutkom i živim.
Naslušala sam se mnogo ispraznih rečenica,za koje sam uvjerena da ne služe ničemu osim podmazivanja kratkovidnih pogleda…
Dok su mi djela nekako,ucrtala put kojim hodam.
Sve da te pokušam opisati,ne znam,jer dovoljno jake i lijepe riječi ne mogu naći ni u svojoj abecednoj škrinji.
Baš nisam ona koja želi da joj serviraš smiraj,kad uživam u zbrci enigmi koje mi svakodnevno daješ za domaću zadaću.
Medu i korovu,nisam ja bajkovit lik.
Ja sam relanost s puterom.
A ti si moj najljepši citat…
Još ga ne dam javnosti..
Još svijet nije spreman.

Monika Pavlović