Zašto stojiš samana mjesečini
kao silueta
uplakana djevojčica neka,
a davno ti mladost prošla
nade,snovi opustjeli
života tvoga
zar žao ti je zbog toga.
čega se bojiš
koga čekaš,
nitko doći neće
nitko ti ne prilazi
da ti rane iscijeli,
sama s mjesecom putuješ
sa zvijezdama druguješ
uzalud ti vapaji
nećeš nikog dozvati,
ni mjesec se ne smiluje
uzalud ti molitve
ruke tvoje sklopljene,
prospi po njoj mjeseče
sjajne svoje bisere
barem malo smiluj se
ispuni srca želje
uplašene
djevojčice neke
ranjene jedne žene.
Katarina Kos - Velić
